Le sentiment que tout va trop vite dans un monde standardisé ? Bien avant l’avènement du web 2.0, Paul Virilio avait décrit cette réalité qui nous glisse entre les doigts.






Internet glasilo za umetnost, kulturu i društvena pitanja
Eh, da – taj dan, taj događaj. To uzbuđenje, to nestrpljenje.
Bio je to posuvraćeni ponedeljak. Prišunjao se podmuklo, skriven iza nedelje.
Prostoriju je ispunio zujeći novinarski roj.
Iščekivalo se… Jeste, iščekivalo se.
Nikako da se zbude. Sto je, tvrdoglavo, zvrjao prazan.
Razdraženost je rasla.
„Šta tamo kuvaju?!“ uzviknuo je neko.
Uzvik je povukao uzvike.
„Šta tamo muvaju?!“
„Da im grunemo?!“
„Da jurnemo, nego šta!“
Niko ni makac.
Za stolom, pusto.
„Ne, još nije. Ne, još ne“, radili su telefoni.
„Da nije neko pandrknuo?“, zašušketao je šapat.
Luis Mamford
Grad u istoriji: Njegov postanak, njegovo menjane, njegovi izgledi
Prevod Vladimir Ivir
Book&Marso, 2006.
Lewis Mumford
The City in History: Its Origins, Its Transformations, and Its Prospects
Knjiga obrazlaže kako su politička moć i kapital stvorili, preoblikovali i uništili gradove.
Prati društvenu i arhitektonsku strukturu gradova od njihovog osnivanja do njihovog samouništenja.
SADRŽAJ
Dejan Simonović
Sotona u soliteru
Roman o odnosima moći.
O silama koje nas pokreću, spopliću, sputavaju, truju.
O mehanizmima književnog i društvenog života.
O spletkama i interesima.
Šta krije iskrzana aktn-tašna?
Šta nam razotkriva nestanak predsednika jednog književnog žirija?
– Knjižara akademija, Kneza Mihailova 35, Beograd;
– Knjižare Vulkan, Sremska 2, Beograd i onlajn;
– Knjižara Aleksandar Belić (Kolarčeva zadužbina, Studentski trg 5, Beograd);
– Knjižare Delfi i onlajn;
– Knjižara Zlatno runo, Svetogorska 3, Beograd;
– Knjižara Plavi krug, Majke Jevrosime 2, Beograd.
Povodom trideset godina od smrti Borislava Pekića
Pisac Vremena čuda napustio nas je usred Vremena Konfuzije. Iskrao se pod okriljem londonske noći, sa ironičnim osmehom na usnama.
Borislav Pekić je pisac Istorije. Ne Istorije kao trajanja, ne Istorije kao niza događaja i pojedinačnih ili grupnih sudbina, već one Istorije kojom vladaju i u okviru koje se sukobljavaju različita, unutar sebe često protivrečna, Pravila Igre – REGOLA TU PEHNIDIV. Žiža Pekićevog pripovedačkog, romansijerskog, dramaturškog i esejističkog interesovanja su uvek ideologeme. Ideologeme lične, porodične, klasne, antropološke. Ideologeme kao skup Pravila Igre i njihovih opravdanja. I, iznad svega, paradoksalnost svake od ideologema. Pekićev omiljeni postupak je neka vrsta mimikrije. On se prividno stavlja na stranu Pravila Igre o kome piše da bi ga, sve prateći njegovu unutrašnju logiku, naveo da se zaplete u vlastite protivrečnosti i da, razvivši sve svoje konsekvence, poništi polazište od koga kreće.