Preispitivanja

Beogradski odlasci i dolasci

by

IN MEMORAIM
autobuskoj i železničkoj stanici

Opružene jedan uz drugu, udaljene koliko da se baciš kamenom, pa i manje, mesta su naših odlazaka i naših dolazaka.

Kada se tramvaj Nemanjinom skotrlja sa Slavije, udariće ravno u čelo železničke stanice, koje će nemirnog putnika već svojim važnim držanjem opomenuti da ima posla sa ustanovom sa kojom se nije šaliti, podsećajući ga na ona vremena kada je železnica, uz poštu, policiju i vojsku, bila država sama.

Predavši našeg putnika svojoj moćnijoj šinskoj braći, da ga povedu u neke nedogledne daljine, tramvaj će, pun poštovanja, možda sa nešto malo uzaludnog žaljenja i prigušene zavisti, skrenuti levo da autobuskoj stanici isporuči i one koji metalnom svetlucanju šina pretpostavljaju sivkaste trake drumova.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Becoming a New York Times Best Seller

by

The Murky Path To Becoming a New York Times Best Seller

By Sophie Vershbow

No one outside The New York Times knows exactly how its best sellers are calculated—and the list of theories is longer than the actual list of best sellers. In The New York Times’ own words, “The weekly book lists are determined by sales numbers.” It adds that this data „reflects the previous week’s Sunday-to-Saturday sales period“ and takes into account „numbers on millions of titles each week from tens of thousands of storefronts and online retailers as well as specialty and independent bookstores.“ The paper keeps its sources confidential, it argues, „to circumvent potential pressure on the booksellers and prevent people from trying to game their way onto the lists.“ Its expressed goal is for “the lists to reflect what individual consumers are buying across the country instead of what is being bought in bulk by individuals or associated groups.” But beyond these disclosures, the Times is not exactly forthcoming about how the sausage gets made.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Branko Milanović: Univerziteti kao fabrike

by

Ali administratore univerziteta u Sjedinjenim Državama ne imenuje Biden, niti to čini Kongres. Zašto šalju policiju na sopstvene studente? Jesu li to neki naopaki ljudi koji misle da omladina zaslužuje batine?
Odgovor je ne, nisu. To su samo ljudi koji su završili na pogrešnom poslu. Oni svoj angažman ne shvataju kao služenje tradicionalno shvaćenoj misiji univerziteta, kao rad koji mlađim generacijama treba da prenese vrednosti slobode, morala, saosećanja, uzdržavanja, empatije, svega što se u društvu smatra poželjnim. Administratori su danas generalni direktori fabrika koje nazivamo univerzitetima. Studenti su sirovina koja ulazi u fabriku. U godišnjim proizvodnim ciklusima studenti se pretvaraju u diplomce. Zato je svako remećenje proizvodnog procesa ravno prekidanju lanca snabdevanja i mora se odmah otkloniti da bi se proizvodnja nastavila. Diplomce treba „isporučiti“, osloboditi mesto za nove studente, prebrojati njihov novac, pronaći nove donatore, osigurati dodatne fondove. Studenti koji remete proces moraju se disciplinovati, ako treba i silom. Policija se poziva da uspostavi red.
Administratore ne interesuju društvene vrednosti, već godišnji finansijski izveštaji. Njihov posao ne razlikuje se od posla šefa kompanije Walmart, CVS ili Burger King.

Više na: https://pescanik.net/univerziteti-kao-fabrike/

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Ranička klasa ide u pakao

by

Režiser: Mladen Đorđević
Uloge: Tamara Krcunović, Leon Lučev, Momo Pićurić…

Turobna pustoš gradića kojim vladaju lokalne hulje – politički prevaranti, tranzicijski mufljuzi, ratni profiteri.
Upropaštena fabrika, uništeni životi.
Demonstracije ne pomažu, pravosuđe cinično pere ruke.
Crna magija nudi privid utehe.
Ipak, stiže anđeo osvete.
Osveta ostaje nedovršena, anđeo raskrinkan.
Nemoć i oskudica kao da odnose šnjur.
Ipak, u poslednjem obrtu, ljudi uništenih sudbina uzimaju ozbiljno ciničnu propagandnu poruku: Snaga je nama.
I to je to, snaga je zaista u nama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Političke emocije

by

„Zastrašujuće je kako se političke emocije lako proizvode“, isključuje gospodin Zabadalo razjareni televizor. „I to veoma žestoke.“

„To je zato što su nestvarne“, kaže gospođa Zabadalo. „Mogu se oblikovati po želji jer se ne zasnivaju na ličnom iskustvu već na predstavama.“

„Ko su proizvođači političkih emocija?“

„Oni koji su ujedno proizvođači političkih predstava.“

„Političari?

„Svakako. Intelektualci, takođe.“

„Mediji, neizostavno.“

(Simondes)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Uspon i pad liberalizma

by

Gospodin Zabadalo se duboko zamislio. I smislio.

Liberalizam: ideologija individualističke srednje klase u usponu.

Autoritarni sistemi: pribežište srednje klase u propadanju.

Svetski uspon auroritarnih sistema zanosvan je na pauperizaciji, marginalizaciji, statusnoj i materijalnoj panici srednjih klasa.

U umreženim, oligopolskim društvima sve drastičnijih nejednakosti, liberalizam promašuje ono bitno.

(Simonides)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Cli-fi

by

Žanr cli-fi (climate fiction) ili, u našoj transkripciji, primerenije: klaj-faj.

„Književnost“ posvećena klimatskim promenama.

Zapravo, domaći zadatak.

Učiteljica zada temu a đaci je marljivo obrađuju.

Ko se pokaže, biva nagrađen.

Uslužna „književna“ delatnost namenjena podizanju svesti o štetnosti klimatskih promena.

I, naravno, podizanju prihoda marljivih đaka.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail