Tamaneći paradajz, gospodin Zabadalo je došao do sledećeg otkrića:
U evolucionom lancu, čovek je karika između majmuna i robota.
Udar spoznaje je bio tako silovit, da se g. Zabadalo umalo nije strovalio sa stolice.






Internet glasilo za umetnost, kulturu i društvena pitanja
Prispeo je na ovaj svet jednog kišnog junskog jutra. Gospodin Zabadalo.
Nameran da svuda zabode svoj nos, naročito tamo gde mu nije mesto.
Rad da se pozabavi onim što ga se nimalo ne tiče.
Dok svet hita, gonjen svojim poslovima, ne obazirući se ni levo, ni desno, gospodin Zabadalo sve nešto zastajkuje, sve se nešto osvrće, sve mu je nešto neobično, sve se nečemu čudi.
Hteo bi da ustanovi kako stoje stvari na ovom svetu, ali odistinski, ne onako kako se predstavljaju. Kopka ga ono što se iza predstave skriva.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Igor Marojević
Književnost svakako poseduje magijske moći jer ozbiljno računa i sa iracionalnim, ali i mitskim. Po mom mišljenju, osim u žanrovskoj, u današnjoj književnosti pomenute poetičke i saznajne crte treba da se nahode u što rekontekstualizovanijem ruhu, kako se ne bi pretvarale u opšta mesta. Ukoliko se to izbegne, čak i savremeni neorealistički diskurs može da bude prirodan dom za neke naizgled fantastičke elemente stvarnosti i tako i sama bude vitalno-magijska, što naravno da ne znači: magijsko-neorealistička.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Silvia Monros:
Književnost je oblik crtanja po pećinama praistorijskih ljudi. Altamira, Lasko. Poruke osnovne mada nepristojne sadržine ispisuju se i danas na vratima školskih ili/i kojekakvih on the road klozeta.
U zemljama gde se za doručak jedu “kelogs” pahuljice, makar barem nedeljom cela porodica bila na okupu, deca iznova čitaju šta piše na kutijama tih pahuljica.
Obrok naš nasušni je književnost.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Dejan Simonović:
Sasvim magijski, književnost priziva, dočarave svetove stvarnije od prividno stvarnih.
I začarava one koje u te svetove namami.
Prividom razotkriva privid. Proniče u nepronicljivo. Uobličava beozblično.
Magijom reči preobražava puko postojanje.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Đorđe Kuburić
Književnost, strogo uzev, nema magijsku influencu, ali je ozračena (i označena) njome, prevashodno tematsko-motivacijski. Ne jedan pisac lako bi posezao u većoj ili manjoj meri da prosedee svojih ostvarenja kontamanira izvesnim magijskim naznakama. Katkad bi se poneki lik izmigoljio van kontrole svog tvorca, te činio što mu je volja, a što jeste izvesna onostrana rabota. A usmena književnost veoma je nastanjena magijskim slikama i prilikama. Sočinjenija iz srednjeg veka (a i šire), štiva o vešticama, talismanima, vilama… oduvek su nadahnjivala pisce.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Divna Vuksanović:
Magija je moć privlačenja; ali ta „čarolija“, kao odnos koji se uspostavlja između autora/ke i recipijenta, a posredstvom književnog dela, nije puka atrakcija. Umetnički čin i estetski doživljaj više su od magije. Jer današnjom magijom vladaju nepismeni, nedaroviti i nadmeni, koristeći marketing kao tehnologiju proizvodnje poželjnosti. Moć je tržišna kategorija, a magija postaje sredstvo uspostavljanja odnosa moći. Ako se misli na metafizičnost ili kritički stav literature prema stvarnosti, magija je izlišna…
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Ivana Milankov:
Književnost je uglavnom fiktivna i kao takva veoma moćna kao i magija. Ona nam pokazuje da ono što zdravo za gotovo tvrdimo da je stvarnost uopšte nije to. Književnost vlada uglovima gledanja – nepoznatim, zabranjenim. Jedna od glavnih odlika književnosti je transcendiranje a samim tim i transformisanje. Upravo to radi i magija.
Razvigor anketa:
Poseduje li književnost magijske moći?
Sava Damjanov:
Književnost ne poseduje magijsku moć, ona je sama po sebi nešto natprirodno, fantastično, tajanstveno, mistično, MAGIČNO! Rekao bih – magijska moć je u rukama opsenara dok Književnost jeste svojevrstan amulet, ili neki čarobni napitak, ili ono ABRAKADABRA! Sve ovo sam konačno razumeo proučavajući stvaralaštvo Đorđa Marovića Kodera…