Dževad Karahasan: Policijska logika

Dževad Karahasan
Noćno vijeće
Bulevar books 2019.
Primijetio je, naime, koliko je već podlegao nevidljivom i neuhvatljivom pritisku policijske logike, pa se nešto u njemu pobunilo. Iz njega je svako povjerenje već iscurilo kao iz probušene posude, on evo već svoje postupke i odnos prema sasvim elementarnim potrebama podređuje njima, to jest onome što oni, po njegovome mišljenju, od njega očekuju, on je već nesiguran i spreman da se podredi, on je u sebi ponizan i ponižen, ma koliko toga ne bio svjestan. A samo su gа ostavili da čeka malo duže nego što je pristojno, nakon što su mu nagovijestili da je sumnjiv i oduzeli dokumente. Radi se valjda o tome da policija poznaje čovjeka koliko i stari mitotvorci i učitelji religija, pa se majstorski koristi praroditeljskim grijehom da bi ovladala živim čovjekom.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Mišel Onfre: Ateološka rasprava

Mišel Onfre
Ateološka rasprava
Tanesi 2012.
Prevod: Dana Milošević

Kako zapravo stoji stvar sa tom osnovom? Niz mržnji nasilno nametanih kroz istoriju od strane ljudi koji polažu pravo na to da su čuvari i tumači božje reči – od sveštenstva: mržnja prema inteligenciji nad kojom monoteisti radije daju prednost poslušnosti i pokornosti; mržnja prema životu, praćena neprolaznim tanatofilskim žarom; mržnja prema ovom svetu, neprestano omalovažavanom u poređenju sa onim drugim svetom, jedinim sabiralištem smisla, istine, sigurnosti, blaženstva koji su mogući; mržnja prema telu koje se može pokvariti i koje se omalovažava do najsitnijih pojedinosti dok se večna, besmrtna i božanska duša ukrašava svim pozitivnim osobinama i svim vrlinama; najzad, mržnja prema ženama, prema slobodnoj i oslobođenoj polnosti u ime Anđela, tog arhetipskog antitela koje je zajedničko trima religijama.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Dostojevski: Talog

U mutnom vremenu kolebanja ili prelaza svakad i svuda se pojavljuju razni mali i ništavni ljudi. Ja ne govorim o takozvanim „prvacima“, koji hitaju ispred svih; (glavna briga je to: ispred svih) ka nekom cilju, makar i glupom ali određenom. Ja govorim baš o talogu. U svakom prelaznom vremenu se javlja taj talog, ljudi ne samo bez ikakvog cilja već bez ikakvog misaonog obeležja; ljudi koji sobom, i svom snagom, izražavaju samo nemir i nestrpljenje. Međutim, taj talog, i ne nesvesno, gotovo uvek potpadne pod komandu one male gomile „prvaka“, koja radi s određenim ciljem, i ta gomilica onda ceo taj ološ tera onamo kud joj je volja, samo ako se, to jest i ona sama ne sastoji iz oličenih idiota, što se, uostalom, takođe dešava.

Dostojevski
Zli dusi
prevod: KOSARA CVETKOVIĆ

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nabokov: Mrzli spokoj nepristrasnog suda

Vladimir Nabokov

Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda.

Zato što je ovog puta bio uspeh. Zašto je to tako, zašto je ova izvrsna knjiga morala da pretrpi neuspeh, a ona druga, isto tako izvrsna, dobije ono što joj pripada, ostaće zauvek deo tajne. Kao što je bio slučaj i s prvom knjigom, Sebastijan nije pomerio ni prst, nije potegao ni najmanju vezu da bi Uspeh bio sjajno najavljen i toplo primljen. Kada je agencija za sakupljanje isečaka počela da ga zasipa primercima pohvala, odbio je i da se pretplati i da se zahvaljuje za povoljne kritike. Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda. Štaviše, kada bi jednom započeo, bio bi prinuden da zahvaljuje i zahvaljuje za svaku sledeću rečenicu da se čovek ne bi uvredio zbog iznenadnog propusta; i konačno, takva znojava zbunjujuća toplina bi proizvela da, uprkos dobro poznatoj iskrenosti ovog ili ovog kritičara, zahvalni pisac možda nikad ne bi bio sasvim, sasvim siguran da se ovde ili onde lična simpatija nije ušunjala na prstima.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Handke: Susedski ratovi

Susedski ratovi su i nadalje važili kao neobjašnjiv fenomen koji je imao veze i sa prekošću i praljudskom neobuzdanošću iz kojih je svaki put izbijalo nasilje. Muškarac je istupio pred vrata svoje bašte, a njegov sused je na njega krenuo sa sabljom svoga oca ili dede iz svetskog rata. Jedan drugi je izlazio unatraške iz svoje garaže na ulicu i bio je pokošen od strane svog suseda koji ga je uz uključen motor već dugo, dugo vrebao. Jedan drugi je pak bio zasut odozgo ključalom smolom, a još jedan, i nikako poslednji u toj svakodnevnoj rubrici, dobio je, dok je na kraju radnog vremena na svojoj terasi prelistavao novine, od strane svog suseda, neočekivano izašlog iz žbuna, udarac u potiljak drvenom palicom, kao što je Kain ništa manje divljački zviznuo njome svog brata Avelja.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Ispunjenje demokratije

Gilber Kit Česterton
Napoleon sa Noting Hila
prevod Mirko Bižić
Bernar, 2014.

Stari gospodin otvori oči uz izvesnu iznenađenost.

„Da li Vi to onda u Engleskoj više nemate demokratiju?“

Barker se nasmeja.

„Situacija priziva paradoks“, reče on. „Mi smo, u nekom smislu, najčistija demokratija. Postali smo despotski sistem. Zar niste primetili kako se demokratija u istoriji stalno pretvara u despotizam? Ljudi to nazivaju opadanjem demokratije. To je prosto ispunjenje. Zašto se gnjaviti brojanjem i registracijom i davanjem izbornog prava svim bezbrojnim Džonovima Robinsonima, kada možete uzeti jednog Džona Robinsona sa istim intelektom ili nedostatkom intelekta kao i kod svih ostalih, i završite s tim? Stari idealistički republikanci zasnivali su demokratiju na ideji da su svi lјudi podjednako inteligentni. Verujte mi, zdrava i trajna demokratija zasnovana je na činjenici da su svi lјudi podjednako glupavi.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Rajner Marija Rilke: Zapisi Maltea Lauridsa Brigea

Rajner Marija Rilke
Zapisi Maltea Lauridsa Brigea
Izbor, prevod i napomene: Branimir Živojinović
Predgovor: Mirko Krivokapić
Nolit 1996.

Kako to, na primer, da mi nikad nije dolazilo do svesti koliko lica ima? Postoji mnoštvo lјudi, ali još mnogo više lica, jer svako ima više njmh. Ima lјudi koji isto lice nose godinama, i ono ce, naravno, troši, prlјa ce, lomi ce u borama, širi ce poput rukavica koje smo nosili na putovanju. To su štedlјivi, jednostavni lјudi; oni ga ne menjaju, čak ne nose ni na čišćenje. Dovolјno je dobro, tvrde, i ko im može dokazati suprotno? Istina, tu se pitamo — pošto imaju nekoliko lica — šta li rade sa ostalima? Čuvaju ih. Da ih nose njihova deca. Ali dešava ce da i njihovi psi izlaze na ulicu s tim licima. Što da ne? Lice je lice.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Zasićenost je apsolutni suveren naše kulture

Boto Štraus

Parovi, prolaznici
S nemačkog preveo Branimir Živojinović
Nolit, 1998.

Neaktivna, preterano informisana svest, koja vise nije u stanju da proizvodi želju, ideju, uspomenu, umesto toga doživljava izvesnu (inače samo ludilu poznatu) istovremenost nespojivoga i misli jednu salatu podataka koja se pred nju nasumce izručuje iz zaliha. Toga već sada niko nije pošteden. Kako se često uplašimo nad svim onim bizarnim što izbacuje naš sopstven arhiv! Tu su slike iz nekog filma Glaubera Rose i reči Gotholda Efraima Lesinga. Trudimo se da u tome shvatimo motiv, snagu heterogenoga. Uzalud. To je bila samo neupotrebljiva igra jednog pamćenja koje majmunski podražava mašinu. Kulturni egalitet, koji svakoj stvari priznaje istu pojavnu vrednost, jeste pustinja svesti; i ona raste, prodire do ivice idiotizma: koliko je prostran svet izmedu Ezre Paunda i Vima Telkea?
Prividno zauvek nepoznata, neprotumačljiva asocijacija; ono što je najdalje jedno od drugog u potpunoj čistoti svoje divergencije: od ovoga do onoga ne vodi nikakav put; samo smušeni kontakti podivljalog kompjutera mogu da uspostave takvu istovremenost, ali to nije kadra nijedna duša, nijedna nesvesnost.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gi Debor: Spektakl kao vladajući oblik života

Knjiga Gi Debora „Društvo spektakla“ (Guy Debord La Société du spectacle), Anarhistička biblioteka, prevod Aleksa Golijanin, objavljena je pre pedeset godina.  Život je otad postao još spektakularniji.

    1. U društvima u kojima preovlađuju moderni uslovi proizvodnje, život je predstavljen kao ogromna akumulacija prizora. Sve što je nekada bilo neposredno doživljavano, udaljeno je u predstavu.
    2. Slike odvojene od svih aspekata života stapaju se u jedinstveni tok stvari, u kojem prethodno jedinstvo života više ne može ostvariti. Fragmentarno opažana stvarnost regrupiše se u novo, sopstveno jedinstvo, kao odvojeni lažni svet, predmet pûke kontemplacije. Specijalizacija slika sveta dostiže vrhunac u svetu nezavisnih slika, koje obmanjuju čak i same sebe. Spektakl je konkretizovana inverzija života, nezavisno kretanje neživota.
    3. Spektakl se u isto vreme ispoljava kao sâmo društvo, kao deo društva i kao sredstvo objedinjavanja. Kao deo društva, to je fokusna tačka naše vizije i svesti. Sâma činjenica da je reč o odvojenom sektoru govori o tome da se nalazimo u domenu obmane i lažne svesti: jedinstvo koje spektakl postiže nije ništa drugo do zvanični jezik opšteg odvajanja.
    4. Spektakl nije samo skup slika; to je društveni odnos između ljudi posredovan slikama.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Makar malo osloboditi se laži

Vitold Gombrovič
Kosmos
S poljskog prevela Biserka Rajčić
IK Prometej, Novi Sad, 2017

Kosmos  je za mene bio crn, pre svega crn, poput crnog razlivenog vodenog toka punog virova, inhibicija, poplavljenih terena, poput crne vode koja je nosila hiljade otpadaka, a u nju je zagledan čovek – zagledan u nju, a ona ga je ščepala – dok je pokušavao da je odgonetne, shvati, poveže u nekakvu celinu.

Neskladnost? Izveštačenost? To govore oni koji nisu opazili da Kosmos nije običan roman, koji priča neku priču – recimo – o tragičnoj ljubavi. Taj roman je o samom stvaranju priče, o stvaranju stvarnosti, o tome kako se ona nespretno, loše rađa iz naših asocijacija… kako takvo formiranje nije trebalo da izazove nesuglasice, otpore, neistine, s obzirom na to da nespretna konstrukcija svakog časa uleće u haos. Kosmos je roman, koji se samostvara, tokom pisanja.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail