Sedamdest pet godina Orvelove „Hiljadu devetsto osamdeset četvrtе“

Prvo izdanje 8. juna 1949. godine.

Namera je bila da, kad Novogovor bude prihvaćen jednom zauvek a Starogovor zaboravlјen, svaka jeretička misao — to jest, misao koja bi bila u neskladu s principima englsoca — bude doslovno nepomisliva, bar u onoj meri u kojoj zavisi od reči. Rečnik Novogovora je bio sastavlјen tako da da tačan i često veoma suptilan izraz svakom značenju koje bi član Partije legitimno želeo da prenese

sagovorniku ili čitaocu, isklјučujući pri tom sva druga značenja kao i mogućnost da se do njih dođe posrednim putem. To se postizalo delimično izmišlјanjem novih reči, no pre svega izbacivanjem nepoželјnih reči i uklanjanjem neortodoksnih značenja iz preostalih reči; čak uklanjanjem svih sekundarnih značenja ukoliko je moguće.

PRINCIPI NOVOGOVORA

Novogovor je bio zvanični jezik Okeanije, stvoren da bi zadovolјio ideološke potrebe englsoca, ili engleskog socijalizma. Godine 1984. još nije postojao niko ko je upotreblјavao, bilo usmeno bilo pismeno, Novogovor kao svoje jedino sredstvo opštenja. Novogovorom su bili pisani uvodnici u Tajmsu, no oni su predstavlјali tours de force koje je mogao obaviti samo specijalist. Očekivalo se da će Novogovor konačno zameniti Starogovor (ili standardni engleski, kako bismo ga mi nazvali) otprilike do 2050. godine. U međuvremenu je on sve više osvajao, s tim što su članovi Partije nastojali da sve češće upotreblјavaju novogovorske reči i gramatičke konstrukcije u svakodnevnom govoru. Verzija koja je bila u upotrebi 1984. godine i sistematizovana u devetom i desetom izdanju Rečnika novogovora, bila je privremena; sadržala je veliki broj suvišnih reči i arhaičnih oblika koje je kasnije trebalo izbaciti. Mi ćemo se ovde baviti konačnom, usavršenom verzijom, sistematizovanom u jedanaestom izdanju Rečnika.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kafkin svet

Ove godine se obeležava stogodišnjica Kafkine smrti.

I dalje živimo u Kafkinom svetu: i dalje se protiv nas vode procesi, i dalje bezuspešno pokušavamo da dopremo do zamka, i dalje kopamo jazbine, i dalje stradamo u kažnjeničkim kolonijama, sve nas bezobzirnije svakodnevno preobražavaju.

Pre jednu deceniju, 2014. godine, povodom 99 godina od objavljivanja Kafkine pripovetke „Preobražaj“ udruženje Oksimoron je objavilo zbornik radova na temu preobražaji. Zbornik se može preuzeti ovde.

Sa predstavljanja zbornika:

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

О књизи Фашизам антифашиста у емисији Степеник

СУБОТА, 11. МАЈ 2024, 13:00

Емисија се може преслушати на: https://rts.rs/upload//media/2024/4/12/7/22/420/2684554/steppp.mp3

РАДИО БЕОГРАД 2
ЕМИСИЈА СТЕПЕНИК
Аутор Светлана Јајић
Разговарамо о књизи „Фашизам антифашиста“ Пјера Паола Пазолонија..

https://rts.rs/radio/radio-beograd-2/5437056/fasizam-antifasista.html

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pazolini: Furlanski jezik

U neverici je u tom vazduhu, nalik onom na Floridi ili u Ukrajini, slušao kako govore furlanski; furlanski koji je zujao brzo i pravo, čak i u cirkumfleksima, zapovednički i jasno. Činilo mu se da u čestim muklim šuštavim suglasnicima čuje pljuskanje brodica koje će, nedugo posle toga, saobraćati sve do San Đorđa, duž kanala koji su već prokopavali: brodice od dve-tri tone, u nizu ugneždene u svetlucavoj crnoj vodi, između nepreglednih drvoreda topola i beskrajnih polja trske.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Банкарска посла

Ех, кредити, кредити. Како се слатко задуживао. Како су га мамили. Са каквим усхићењем су му нудили позајмице. Узми, само узми. Ништа се не секирај. Врнућеш већ једног дана. Троши одмах, враћај кад стигнеш, вртело се на свим телевизијама. Широка је лепеза наших производа, огроман је распон наших услуга, свашта можемо да вам понудимо, гугутале су банкарке, скоро љубавно, са двосмисленим осмехом.

Реч производ га је најпре збуњивала. Шта то, ког ђавола, банка производи? Љуљашке за паркове? Бушилице? Дробилице? Сијалице? Баштенске гарнитуре?

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Пазолини: Самовоља моћи и потрошачко друштво

Верујем, дубоко у то верујем, да је прави фашизам онај који су социолози сасвим доброћудно назвали „потрошачко друштво“. Дефиниција која делује безазлено, која само именује шта нешто значи. Међутим није тако. Ако неко јасно види реалност и, пре свега, зна да ишчитава оно што га окружује, у пределима, градовима, а најпре у људима, види да су резултати тог безбрижног потрошачког друштва резултати једне диктатуре, једног правог и потпуног фашизма. У Налдинијевом филму нисмо видели младе у кадру, младе у униформама… Са једном разликом, међутим. У оно време, у тренутку када би млади скинули униформе и кренули ка својим селима и пољима, враћали би се као исти они Италијани који су се враћали сто година, педесет година раније, као пре фашизма.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Srđan Vučinić: Srećni dani

Srđan Vučinić
Srećni dani
Književna radionica Rašić, 2023.
Trusne priče u kojima poetički potres pretumbava, ukršta, prepliće, lomi, stapa i rastapa vremena, prostore, iskustva, emocije, sećanja, egzistencije.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Пазолини: Сувишна добра и доба хлеба

Ја жалим за тим широким сељачким светом, преднационалним и прединдустријским, који је успевао да преживи до пре само неколико година (и не без разлога остајем, што је дуже могуће, у земљама Трећег света где он још преживљaва, мада Трећи свет управо, и сам, улази у орбиту такозваног Развоја).

Људи овог универзума нису живели у златном добу, као што нису имали стварне везе, осим формалних, са Италијетом. Они су живели у добу које је Киланти назвао доба хлеба. Тачније, били су потрошачи крајње неопходних добара. И то је, можда, чинило изузетно важним њихов јадни и сувишни живот. Док је јасно да сувишна добра чине живот сувишним (тек толико да говоримо о основним стварима и завршимо са овим аргументом).

Да ли ја жалим или не жалим за овим сељачким универзумом, то је, после свега, моја ствар. То ме ни најмање не спречава да садашњи свет посматрам критички таквог, какав јесте, штавише, утолико јасније га видим што сам од њега одвојенији и уколико више само стоички прихватам да у њему живим.

Из књиге Пјер Паоло Пазолини Фашизам антифашиста

Купите овде…

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Leonardo Šaša: Promena orguljaša

A govorio mi je i o pravoj revoluciji, jer ova koju su sprovodili, njemu se činilo, samo je način da se promeni orguljaš, a da pri tom instrument i muzika ostanu isti: dok su oni koji pritiskaju meh na orguljama i dalje gola sirotinja. Pošto je vrlo retko izlazio iz kuće, a više i nikako posle januarskih događaja, mene je ironično pitao: „Šta rade revolucionari? Da li su počeli sa deljenjem knjiga?“ premda od mene i nije očekivao da mu zaista mogu dati novosti i ta pitanja služila su samo da mu daju malo oduška zbog događaja i samih osoba. ,.Kada bi revolucija zaista bila u toku, revolucija onako kako je ja vidim, svi oni iz Komiteta morali bi da beže i da se kriju po tavanima: biskup, baron, a i apotekar Napoli. Onaj koji ti se čini najboljim, od ovih galantuomini, drži u kući dve vrste hleba: od griza za porodicu i od mekinja za mlade. Ponašaju se prema psima kao prema ljudima, a!i prema ljudima koji rade za njih ponašaju se gore nego da su psi. I imaju još hrabrosti da pričaju kao što pričaju: tiranija koju treba oboriti, sloboda…“

Rođaci sa Sicilije
prevod Aleksandar V. Stefanović
Arhipelag, 2011.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nabokov: Mrzli spokoj nepristrasnog suda

Vladimir Nabokov

Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda.

Zato što je ovog puta bio uspeh. Zašto je to tako, zašto je ova izvrsna knjiga morala da pretrpi neuspeh, a ona druga, isto tako izvrsna, dobije ono što joj pripada, ostaće zauvek deo tajne. Kao što je bio slučaj i s prvom knjigom, Sebastijan nije pomerio ni prst, nije potegao ni najmanju vezu da bi Uspeh bio sjajno najavljen i toplo primljen. Kada je agencija za sakupljanje isečaka počela da ga zasipa primercima pohvala, odbio je i da se pretplati i da se zahvaljuje za povoljne kritike. Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda. Štaviše, kada bi jednom započeo, bio bi prinuden da zahvaljuje i zahvaljuje za svaku sledeću rečenicu da se čovek ne bi uvredio zbog iznenadnog propusta; i konačno, takva znojava zbunjujuća toplina bi proizvela da, uprkos dobro poznatoj iskrenosti ovog ili ovog kritičara, zahvalni pisac možda nikad ne bi bio sasvim, sasvim siguran da se ovde ili onde lična simpatija nije ušunjala na prstima.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail