S Danicom Vukićević razgovara Dejan Simonović.
Foto: Danica Vukićević
Internet glasilo za umetnost, kulturu i društvena pitanja
Kako ćete poštovati druge ako ne poštujete sebe?
Kako ćete poštovati sebe ako ne poštujete druge?
Poštovanje je nedeljivo.
Nemoguće je prezirati sebe a uvažavati druge. To je dodvoravanje jačem.
Nemoguće je prezirati druge a uvažavati sebe. To je isprazna nadmenost.
Ovo važi i za pojedince, i za narode.
Dejan Simonović
Bezglavo: priče o zaglavljenim ljudima (knjiga priča)
Oksimoron, Beograd, 2020.
Broj strana: 215
Maloprodajna cena: 999,00 dinara ili 599,00 dinara za narudžbinu sa ovog sajta (cena važi do 15. novembra)
Naručite ovde
Piše: Nadežda Purić Jovanović
Nastavna jedinica: Desanka Maksimović, Tražim pomilovanje
Zadatak: Nastaviti u (slovenskom) genitivu
Nikako se nemojte čuditi izbacivanju jedne od najsnažnijih (ženskih) zbirki 20. veka.
Uklapa se u trend opšteg snižavanja, ideološke kvazikorektnosti, polupismenosti favorita, netalentovanosti arivista, revanšizma najglasnijih, tabloidne citatnosti, nepotizma priučenih, rodne ubačenosti, neizobraženosti ukusa koja se skriva iza tobožnje progresivnosti…
„Šta misliš o identitetima?“ pita gospođa Spadalo, sklopivši knjigu koju upravo čita. „Mnogo se piše i govori o tome.“
„Tema je u trendu“, odgovara gospodin Zabadalo preko ramena, zadubljen u onlajn partiju šaha sa drugom Nabadalo.
„Završi partiju, da te ne prekidam.“
„Još nekoliko poteza i gotovo je. Doterao sam mu cara do duvara.“
„Što se ne preda?“
„Znaš da se Nabadalo nikada ne predaje. Moram da ga matiram.“
I to se zbi.
„Dakle, identitet?“ ne zaboravlja pitanje gospođa Spadalo.
“Šmrc, šmrc, šmrc. Po ceo dan šmrc, šmrc. I svaki dan šmrc, šmrc, šmrc. Ta žena se utapa u samosažaljenju kao što se drugi utapaju u alkoholu”, secka luk gospođa Spadalo. “Kako joj samo ne dosadi.”
“A šta bi drugo radila kada ne bi sebe sažaljevala? Treba nečim ispuniti zemaljske dane”, vadi meso iz frižidera gospodin Zabadalo.
„Rastužuje me ovo“, kazao je gospodin Zabadalo potišteno, posmatrajući s terase opustele ulice. „Još jednom se pokazalo da je strah jači od slobode.“
„Strah je jači od svega. Tirani to znaju“, odgovorila je gospođa Spadalo, zalivajući cveće. „Na našem strahu grade svoju moć. Naš strah ih proizvodi, podiže, održava. Bez našeg straha, njih nema.“
Diljem planete (čast malobrojnim izuzecima) na delu je nastrana logika: zaustavlja se život da bi se spasavali životi. Način na koji se borimo sa korona virusom nanosi daleko veće psihološke, društvene, ekonomske i političke štete od onih koje bi virus mogao da počini.
Virus je pobedio. Razotkrio je suštitnsku nedostatnost naše naduvene medicine. Razotkrio je nedovoljnost naših zdravstvenih sistema, žalosno bespomoćnih kada se suoče sa iole ozbiljnijom pretnjom. Do kraja je ogolio histeričnu i lešinarsku prirodu naših medija. Pokazao je koliko su naša društva slaba, politički sistemi krivo postavljeni, političari-mešetari jadni.