У ЋИЛИБАРУ ВЕКА ФРИВОЛНОСТИ

Надежда Пурић Јовановић

Блуд је дело совјести : како су приказане жене у српској аутобиографско-мемоарској прози XVIII и XIX века

Друштво за афирмацију културе Пресинг, 2021, Младеновац

Када се осврћемо и изучавамо преисторију, антику, просветитељство, соцреализам, било који одсек историје и историје књижевности, ми то радимо између осталог и како бисмо увећали снагу антрополошке и литерарне самоспознаје, разумевање онога што се догађа сада и овде. И можда је једино разумевање оно које доноси разумевање пређеног пута који води у будућност и који се не завршава.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Slom živaca

„Nisam nikada doživeo slom živaca“, kaže gospodin Zabadalo. „Znači li to da sam uskraćen za bitno ljudsko iskustvo?“

„Ne bih rekla da si uskraćen“, odgovara gospođa Spadalo, zakuvavajući kafu.

„Možda pošteđen. Ima li čovek pravo da bude pošteđen?“

„Ne radi se o pravu. Nije te zadesilo. I bolje što nije. Strašno je to.“

„Ti si to doživela?“

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pjer Burdije: Signalna svetla

Pjer Burdije
Signalna svetla
Prevod: Milica Pajević
Zavod za udžbenike i nastavna sredststva 1999.

Prestup bez opasnosti

Kult prestupa bez opasnosti koji svodi slobodoumlje na njegovu erotsku dimenziju, vodi do toga da se cinizam učini jednom od lepih umetnosti. Učiniti postmoderni anything goes životnim pravilom, i dozvoliti sebi silmultanu ili sukcesivnu igru na svim poljima, znači omogućiti sebi ,,da se sve ima a ništa ne plati“, da se kritikuje društvo šou-biznisa i da se bude medijska zvezda, da se gaji kult de Sada i poštovanje prema Jovanu Pavlu II, revolucionarno „vjeruju“ i odbrana pravopisa, posvećenje književnika i masakr književnosti (mislim na Femmes /Žene/).

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odluke

Neki ljudi, u svojim kabinetima, gonjeni sopstvenim fantazmama, strahovima, ambicijama, mržnjama, interesima, donose odluke čije posledice snose drugi ljudi.

Svet se deli na one koji odlučuju i one o kojima se odlučuje, zaključuje gospodin Zabadalo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Čije je vreme došlo

Tih dana drug Nabadalo bio je nakrivo nasađeniji nego obično. Praska i grmi, cela zgrada odjekuje.

„Šta li mu je?“ pita se gospođa Spadalo.

„Idem da izvidim“, kaže gospodin Zabadalo.

„A da te nečim ne gađa?“ oprezna je gospođa Spadalo.

„Pripitomiću ga već“, pun je pouzdanja gospodin Zabadalo.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Ko je i kakav je gospodin Zabadalo?

Odmah moram da vam kažem da ja sočinjenija tog gospodina Zabadala već duže vreme pratim i da imam utisak da, u njegovom slučaju, nomen est omen! Sumnjao sam da se iza njegovog lika i dela krije neka druga osoba koja, ne želeći da se javno eksponira, svoje misli plasira putem izmišljenog lika. Međutim, stvarnost me je demantovala. Evo, baš pre neki dan, dok sam se vraćao iz grada, ugledah nekog gospodina kako stoji na ulici, okreće se oko sebe, gleda gore, gleda dole… delovaše zbunjeno. Pomislih da se izgubio, da nije iz kraja, da nije, pu-pu, dementan… Pođoh da ispunim svoju moralno-građansku dužnost i ispitam slučaj. Dok sam jednim okom gledao nepoznatog gospodina a drugim proveravao kada će da se upali zeleno na pešačkom (nisam se usuđivao da pretrčim na crveno i rizikujem egzistenciju u situaciji koja nije za najveću brigu), neznancu priđe neki čovek i reče: “Dobar dan gospodine Zabadalo!” Zastadoh iznenađen. Predmetna dvojica se upustiše u razgovor a ja shvatih da bih bio običan višak i ostadoh još malo da ih posmatram sa druge strane ulice (ne nije to ona strana  gde stanuju devojčice, tu stranu nikad nisam pogodio što ozbiljno narušava neke zakone verovatnoće ali to sad nije tema). Nisam mogao da ih čujem pa odlučih da je vreme da se, kao i pomalo zaboravljeni gospodin Julije Cezar, vratim svojim poslovima.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail