U šetnji šumom, gospođa Spadalo i gospodin Zabadalo naiđoše na udubljene ispunjeno raznoraznom plastikom.
„Evo čovekovog traga. Gde je čovek, tu je i đubre. Čovek bi se mogao odrediti kao životinja koja proizvodi planine đubreta. Bila bi to najtačnija definicija ljudskog bića“, reče gospođa Spadalo.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
Dok je cunjao između rafova, nabadao po policama jednog ovećeg marketa, gospodina Zabadala je strefilo prosvetljenje. Tako je to išlo kod gospodina Zabadala, prosvetljenja bi ga strefila u različitima vremenima, na različitim mestima.
Dok svet hita, gonjen svojim poslovima, ne obazirući se ni levo, ni desno, gospodin Zabadalo sve nešto zastajkuje, sve se nešto osvrće, sve mu je nešto neobično, sve se nečemu čudi.
Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?
praistorijskih ljudi. Altamira, Lasko. Poruke osnovne mada nepristojne sadržine ispisuju se i danas na vratima školskih ili/i kojekakvih on the road klozeta.

