Nabokov: Mrzli spokoj nepristrasnog suda

Vladimir Nabokov

Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda.

Zato što je ovog puta bio uspeh. Zašto je to tako, zašto je ova izvrsna knjiga morala da pretrpi neuspeh, a ona druga, isto tako izvrsna, dobije ono što joj pripada, ostaće zauvek deo tajne. Kao što je bio slučaj i s prvom knjigom, Sebastijan nije pomerio ni prst, nije potegao ni najmanju vezu da bi Uspeh bio sjajno najavljen i toplo primljen. Kada je agencija za sakupljanje isečaka počela da ga zasipa primercima pohvala, odbio je i da se pretplati i da se zahvaljuje za povoljne kritike. Da izrazi zahvalnost čoveku koji je, govoreći šta misli o knjizi, samo obavljao svoju dužnost, Sebastijanu se činilo neprikladno i čak uvredljivo, kao umotavanje svojih mlakih krsta u mrzli spokoj nepristrasnog suda. Štaviše, kada bi jednom započeo, bio bi prinuden da zahvaljuje i zahvaljuje za svaku sledeću rečenicu da se čovek ne bi uvredio zbog iznenadnog propusta; i konačno, takva znojava zbunjujuća toplina bi proizvela da, uprkos dobro poznatoj iskrenosti ovog ili ovog kritičara, zahvalni pisac možda nikad ne bi bio sasvim, sasvim siguran da se ovde ili onde lična simpatija nije ušunjala na prstima.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nagrade i zagrade

Ta važna vest zahteva da bacimo makar ovlašan pogled na jednu književnu nagradu. Onu Mlinovu.

Mlinova nagrada je nadživela nedeljnik po kome je dobila ime. Mlin se gasio na rate. Najpre se sveo na dvonedeljnik, pa spao na mesečnik. Zatim je ukinuto štampano izdanje, elektronsko je pošteđeno. Proređivali su se i smanjivali honorari, osipali se saradnici, kresano je uredništvo. Kada se stiglo dotle da je glavni urednik, sopstvenim tekstovima, punio više od polovine broja, eutanazija je bila neminovna. Mlin je podelio sudbinu ostalih listova istog vlasnika. Ulagač se izvlačio iz medijskog biznisa. Prodavao ga je parče po parče. Zapravo, prodavao je parče po parče poslovnog prostora, skupa sa upotrebljivom opremom, a očišćenog od nikom potrebnih novinara i spoljnih saradnika, bili su izlišan trošak. U poslovnom žargonu, zvalo se to dezinfekcija.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Пазолини: Прави фашизам и стога прави антифашизам

Пишем „Моћ“ са великим М – што Маурицио Ферара, у новинама „Унита“ (12. јун 1974) оцењује као ирационално – пишем тако зато што искрено не знам у чему се састоји ова нова Моћ и ко је представља. Знам само да постоји. Не препознајем је више ни у Ватикану, ни међу демохришћанским Моћницима, ни у Оружаним снагама. Не препознајем је више ни у крупној индустрији зато што је више не представља одређен ограничени број великих индустријалаца: она мени изгледа као једна целина (потпуна индустријализација) и уз то као неиталијанска целина (транснационална).

Препознајем, исто тако, мада не са намером – зато што их видим и у њима живим – неке од одлика ове нове Моћи: Моћ, на пример, одбацује некадашње реакционарство и стари клерикализам, одлучује да се напусти Црква, одлучно (крунисано је успехом) трансформише сељаке и пролетаријат у малограђане и, пре свега, обузета је помамом, рекло би се космичком, да се до краја оствари „Развој“: производити и трошити.

Из књиге Пјер Паоло Пазолини Фашизам антифашиста

Купите овде…

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Handke: Susedski ratovi

Susedski ratovi su i nadalje važili kao neobjašnjiv fenomen koji je imao veze i sa prekošću i praljudskom neobuzdanošću iz kojih je svaki put izbijalo nasilje. Muškarac je istupio pred vrata svoje bašte, a njegov sused je na njega krenuo sa sabljom svoga oca ili dede iz svetskog rata. Jedan drugi je izlazio unatraške iz svoje garaže na ulicu i bio je pokošen od strane svog suseda koji ga je uz uključen motor već dugo, dugo vrebao. Jedan drugi je pak bio zasut odozgo ključalom smolom, a još jedan, i nikako poslednji u toj svakodnevnoj rubrici, dobio je, dok je na kraju radnog vremena na svojoj terasi prelistavao novine, od strane svog suseda, neočekivano izašlog iz žbuna, udarac u potiljak drvenom palicom, kao što je Kain ništa manje divljački zviznuo njome svog brata Avelja.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Тражи ce солитер

Градска општина Савски венац Кућа краља Петра I
УГ „Организација“
позивају Bac на књижевно вече

Тражи ce солитер

y склопу
Пројекта ИСИДОРА НАС СЛУША

Учествују:
ДЕЈАН СИМОНОВИЋ, писац
ДАНИЦА ВУКИЋЕВИЋ, књижевница и уредница
ЛАУРА БАРНА, ауторка пројекта

четвртак, 14. децембар 2023. године
y 19 часова Кућа краља Петра I, Сењак
Васе Пелагића 40

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pazolini: Esej o antropološkoj revoluciji u Italiji

1) „Srednji slojevi“ su se radikalno – rekao bih antropološki – promenili: njihove pozitivne vrednosti nisu više reakcionarne i klerikalne vrednosti već su to vrednosti (koje se i dalјe doživlјavaju kao egzistencijalne, a ne „usvojene“) hedonističke ideologije potrošnje i odgovarajuće modernističke relativizacije američkog tipa. Bila je to sama Moć koja je – kroz „razvoj“ proizvodnje suvišnih dobara, nametanje potrošačke pomame, kroz modu, obaveštenost (pre svega na impresivan način, pomoću televizije) – stvorila takve vrednosti, cinično odbacivši tradicionalne, samim tim i Crkvu kao njihov simbol;

2) Selјačka i predindustrijska Italija se urušila, razgradila i više je nema, a na njenom mestu ostaje praznina koja verovatno čeka da se popuni potpunim građanizovanjem onog prethodno opisanog tipa (modernizujuće, lažno tolerantno, amerikanizovano itd).

Iz knjige Pjer Paolo Pazolini Fašizam antifašista

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Пазолини: Есеј о антрополошкој револуцији у Италији

1) „Средњи слојеви“ су се радикално – рекао бих антрополошки – променили: њихове позитивне вредности нису више реакционарне и клерикалне вредности већ су то вредности (које се и даље доживљавају као егзистенцијалне, а не „усвојене“) хедонистичке идеологије потрошње и одговарајуће модернистичке релативизације америчког типа. Била је то сама Моћ која је – кроз „развој“ производње сувишних добара, наметање потрошачке помаме, кроз моду, обавештеност (пре свега на импресиван начин, помоћу телевизије) – створила такве вредности, цинично одбацивши традиционалне, самим тим и Цркву као њихов симбол;

2) Сељачка и прединдустријска Италија се урушила, разградила и више је нема, а на њеном месту остаје празнина која вероватно чека да се попуни потпуним грађанизовањем оног претходно описаног типа (модернизујуће, лажно толерантно, американизовано итд).

Из књиге Пјер Паоло Пазолини: Фашизам антифашиста

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Političke emocije

„Zastrašujuće je kako se političke emocije lako proizvode“, isključuje gospodin Zabadalo razjareni televizor. „I to veoma žestoke.“

„To je zato što su nestvarne“, kaže gospođa Zabadalo. „Mogu se oblikovati po želji jer se ne zasnivaju na ličnom iskustvu već na predstavama.“

„Ko su proizvođači političkih emocija?“

„Oni koji su ujedno proizvođači političkih predstava.“

„Političari?

„Svakako. Intelektualci, takođe.“

„Mediji, neizostavno.“

(Simondes)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail