Oblik crtanja po pećinama

Razvigor anketa: Poseduje li književnost magijske moći?

Silvia Monros:

Književnost je oblik crtanja po pećinama praistorijskih ljudi. Altamira, Lasko. Poruke osnovne mada nepristojne sadržine ispisuju se i danas na vratima školskih ili/i kojekakvih on the road klozeta.

U zemljama gde se za doručak jedu “kelogs” pahuljice, makar barem nedeljom cela porodica bila na okupu, deca iznova čitaju šta piše na kutijama tih pahuljica.

Obrok naš nasušni je književnost.

Pisanje.

Čitanje.

Danas lupamo po androidima, i tako još malo, dok se tekući modeli me rasprodaju.

Lupamo po njima i sa dodatnim ushićenjem vičemo “Evo me u prevozu”.

Preko ovih novih tehnologija i čitave pisanije sastavljamo.

Ali književnost je ona preka potreba za sobom sred čuda mamuta, olovnih kalupa i tramvajskih ili/i metro šina. Ona preka potreba avijatičara na Malom Princu, istraživača na Kon Tikiju, nedužnih devojčuraka na “Dnevniku Ane Frank”. To je preka potreba za tragom u drugima i za druge.

Crtež je to sveukupmi.

Pa i kad smo samo snatrivi pesnici, književnost je ogrev oko logorske vatre gde će se, glasovima animističke predanosti, uvek iznova otpevati pesma Cumbaya, my Lord Cumbaya, kao što i biva kad ti je magija prirođena, pa i na svahili jeziku: magija je najprirodnije stanje svakog slovceta već i u mislima.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail