Kornelijus Kastorijadis: Pseudokonsenzus

Kornelijus Kastorijadis
Uspon beznačajnosti
prevod: Frano Cetinić
Gradac, 1999.

Kriza kritike samo je jedna od manifestacija opće i duboke krize društva. Postoji ovaj sveopći pseudokonsensus, kritika i intelektualni zanat su kudikamo više, i na intenzivniji način, uključeni u sistem nego ranije, sve je medijatizirano, a mreže veza i vezica su gotovo svemoćne. Glasove koji odudaraju, ili disidente, ne ugušuje cenzura ili nakladnici koji se ne bi usuđivali da ih objave, već sveopća komercijalizacija.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vatrogasci

Ja se bojim takvih ljudi: oni su spremni da zapale svet samo zato da bi pokazali da su dobri vatrogasci.
Ali mene nije zaprepastila pojava Hitlera na istorijskoj areni, već kako se brzo izmenio lik nemačkog društva: visokoobrazovani ljudi pretvorili su se u ljudoždere. Kočnice civilizacije pokazale su se slabačke i otkazale su prilikom prve probe.

Ilja Erenburg: Ljudi, godine, život
Knjige: 1-4
Kultura, 1962, 1964.
Prevod: Dr Milosav Babović

Knjiga prva:

Jedni već ne pamte, a drugi ne žele da upoznaju minulo. Svi gledaju napred. To je, razume se, dobro ali stari Rimljani nisu zalud obožavali Janusa. A bog Janus je imao dva lica ne zato što je bio dvoličan, kako se to često misli, već što je bio mudar: jedno lice je bilo okrenuto prošlosti a drugo budućnosti. (str. 6)

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Zlo je veoma loš stilista

Jer čovek sa ukusom, posebno književnim, manje je prijemčiv za ponavljanja i ritmičke zakletve svojstvene svakom obliku političke demagogije. Stvar nije u tome da čestitost ne garantuje stvaranje remek-dela, već u tome da je zlo, posebno političko, veoma loš stilista. Što je bogatije estetsko iskustvo individue, time je istančaniji njen ukus, time je jasniji njen carski izbor, a samim tim ona je slobodnija – mada, možda, ne i srećnija. (str. 68-69)

Solomon Volkov – Josif Brodski – Razgovori i besede
Književne novine, 1988. Prevod: Neda Nikolić Bobić

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Preduslov produktivnosti

Klod Levi-Stros – Mit i značenje
Službeni glasnik, 2009. Prevod: Zoran Minderović

Ako jedna kultura želi da bude autentična i produktivna, njeni članovi moraju biti ubeđeni u svoju originalnost i, do određene mere, superiornost nad drugima. Umanjene komunikacije su za jednu kulturu uslov za osnovnu kreativnost. Sad nam preti opasnost da postanemo samo potrošači koji uživaju u proizvodima iz bilo kojeg dela sveta, iz bilo koje kulture. Mi tako gubimo svaku originalnost. (str. 24-25)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Misao na povocu

Ili stanje savremene misli: bulazniti po naredbi gospodara.

Iz tragikomedije Čekajući Godoa Semjulea Beketa (prevod: Aleksandar Saša Petrović, Nolit, 1981)

POCO: Odmaknite se. (Vladimir i Estragon se odmaknu od Srećka. Poco trgne konopac. Srećko pogleda Poca.) Misli, svinjo! (Srećko počne da igra.) Prestani! (Srećko prestane.) Pristupi! (Srećko pođe ka Poeu.) Stoj! (Srećko stane.) Misli! (Tajac.)

 

VLADIMIR (Pocu): Recite mu da misli.

POCO: Dajte mu njegov šešir.

VLADIMIR: Njegov šešir?

POCO: On ne može da misli bez šešira.

VLADIMIR (Estragonu): Daj mu njegov šešir.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Andre Žid – Granice umetnosti

Andre Žid  Granice umetnosti

Kultura, 1967. Prevod: Lela Matić

„Ja se ne lepim, nije mi nikad pošlo za rukom da se sasvim zalepim za stvarnost.“ (Žid, str. XI)

„Opservacija je drugostepeni kvalitet u literaturi.“ (Flober, str. XXX)

Sve je stajalo nepomično, jer ništa nije težilo da bude bolje. (str. 5)

Raj treba uvek ponovo stvarati; nije on u nekoj dalekoj Tuliji. On leži ispod privida. (str. 7)

Umetnik i čovek, zaista čovek, koji živi radi nečega, mora unapred sebe da prinese na žrtvu. Čitav njegov život samo je put ka tome. A sada, šta obznaniti? – Čovek nauči to u tišini. (str. 9)

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Iza kulisa

Većina pisaca – naročito pesnika – više voli da svet misli kako oni stvaraju u nekoj vrsti plemenitog ludila, podsvesnog zanosa, i nesumnjivo bi zadrhtali od straha kad bi pustili javnost da baci pogled iza kulisa, na ono mučno i nesigurno sazrevanje misli, na pravi smisao koji je shvaćen tek u poslednjem trenutku, na one nebrojene misli koje su samo sinule u glavi a nisu dospele do pune zrelosti i jasnoće, na one potpuno uobličene predstave koje su u trenutku očajanja odbačene kao neupotrebljive, na ono oprezno odabiranje i odbaci vanje, na mučno brisanje i umetanje – jednom reči, na točkove i zupčanike, na sprave za pokretanje pozornice, na lestvice i pod koji se otvara, na petlovo perje, rumenilo i veštačke mladeže – što u devedeset i devet odsto slučajeva sačinjava književnu pozornicu.

Edgar Alan Po, iz eseja Filozofija kompozicije, preveo Božidar Marković

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Neuzvraćanje mržnje mržnjom

Krista Volf
Medeja.Glasovi
Prevela s nemačkog Mirjana Milošević Vitman

Od tada me hvata jeza od tih starih vremena i od sila koje ona u nama oslobađaju, a kojima posle više nismo u stanju da ovladamo. To uklanjanje kraljevog zamenika koje su svi odobravali, pa i on sam, mora da se u prošlosti izrodilo u mučko ubistvo, i ako me je tvoja strašna smrt nečem naučila, moj brate, onda me je naučila tome da sa delićima prošlosti ne možemo da postupamo kako nam se prohte, da ne smemo da ih sastavljamo ili razdvajamo kako nam to u trenutku odgovara.

Agameda smatra da neuzvraćanje mržnje mržnjom predstavlja vid oholosti, jer se time izdižemo iznad osećaja običnih ljudi kojima je mržnja potrebna koliko i ljubav, a možda i više.

U svojoj zaslepljenosti Medeja se uzda u jake strane ljudi, a ja u slabe.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Tolstoj: doktorski učinak

Doktori su dolazili Nataši i pojedinačno i na konzilijume, govorili mnogo francuski, i nemački, i latinski, osuđivali jedan drugog, prepisivali najrazličitije lekove od svih bolesti za koje su znali; ali ni jednom od njih nije padala na um prosta misao da njima ne može biti poznata bolest od koje je bolovala Nataša, kao što im ne može biti poznata nijedna bolest od koje pati živ čovek; jer svaki živi čovek ima svoje osobine i uvek ima osobitu i svoju novu, složenu, medicini nepoznatu bolest, ne bolest pluća, jetre, kože, srca, nerava itd., zapisanu u medicini, nego bolest koja se sastoji iz jednog od nebrojenih sticaja patnji tih organa. Ova prosta misao nije mogla doći doktorima (kao što ne može vračari pasti na um misao da ne može uvračati) zato što je njihov posao u životu bio u tome da leče, jer su zato dobijali novaca i jer su na taj posao utrošili najbolje godine svog života. A uglavnom ta misao nije mogla doći doktorima zato što su videli da su nesumnjivo od koristi, i doista su bili od koristi svim ukućanima Rostovima.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Borislav Pekić: O zaboravu

Treba zamisliti jedan svet u kome pamćenje ne bi postojalo. U kome sve što se dogodi onoga momenta bilo bi za budućnost izgubljeno. Kakav bi to svet bio, da li bi u njemu moglo da se živi, zapravo da li bi ljudska zajednica mogla da funkcioniše? Svakako ne.
Ako to pamćenje ne bi zamenilo jedan pogodan instikt da drži na okupu tu zajednicu čistom intuicijom, gubitak pamćenja značio bi kraj civilizacije. Ukoliko rasa starija biva utoliko njeno pamćenje slabi. Zbog toga i naša civilizacija pati od nepamćenja odnosno od zaboravljanja onoga što je u njenom razvoju bilo bitno, otuda se i približavamo njenom kraju.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail