Zlo je veoma loš stilista

Jer čovek sa ukusom, posebno književnim, manje je prijemčiv za ponavljanja i ritmičke zakletve svojstvene svakom obliku političke demagogije. Stvar nije u tome da čestitost ne garantuje stvaranje remek-dela, već u tome da je zlo, posebno političko, veoma loš stilista. Što je bogatije estetsko iskustvo individue, time je istančaniji njen ukus, time je jasniji njen carski izbor, a samim tim ona je slobodnija – mada, možda, ne i srećnija. (str. 68-69)

Solomon Volkov – Josif Brodski – Razgovori i besede
Književne novine, 1988. Prevod: Neda Nikolić Bobić

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Preduslov produktivnosti

Klod Levi-Stros – Mit i značenje
Službeni glasnik, 2009. Prevod: Zoran Minderović

Ako jedna kultura želi da bude autentična i produktivna, njeni članovi moraju biti ubeđeni u svoju originalnost i, do određene mere, superiornost nad drugima. Umanjene komunikacije su za jednu kulturu uslov za osnovnu kreativnost. Sad nam preti opasnost da postanemo samo potrošači koji uživaju u proizvodima iz bilo kojeg dela sveta, iz bilo koje kulture. Mi tako gubimo svaku originalnost. (str. 24-25)

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Misao na povocu

Ili stanje savremene misli: bulazniti po naredbi gospodara.

Iz tragikomedije Čekajući Godoa Semjulea Beketa (prevod: Aleksandar Saša Petrović, Nolit, 1981)

POCO: Odmaknite se. (Vladimir i Estragon se odmaknu od Srećka. Poco trgne konopac. Srećko pogleda Poca.) Misli, svinjo! (Srećko počne da igra.) Prestani! (Srećko prestane.) Pristupi! (Srećko pođe ka Poeu.) Stoj! (Srećko stane.) Misli! (Tajac.)

 

VLADIMIR (Pocu): Recite mu da misli.

POCO: Dajte mu njegov šešir.

VLADIMIR: Njegov šešir?

POCO: On ne može da misli bez šešira.

VLADIMIR (Estragonu): Daj mu njegov šešir.

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Andre Žid – Granice umetnosti

Andre Žid  Granice umetnosti

Kultura, 1967. Prevod: Lela Matić

„Ja se ne lepim, nije mi nikad pošlo za rukom da se sasvim zalepim za stvarnost.“ (Žid, str. XI)

„Opservacija je drugostepeni kvalitet u literaturi.“ (Flober, str. XXX)

Sve je stajalo nepomično, jer ništa nije težilo da bude bolje. (str. 5)

Raj treba uvek ponovo stvarati; nije on u nekoj dalekoj Tuliji. On leži ispod privida. (str. 7)

Umetnik i čovek, zaista čovek, koji živi radi nečega, mora unapred sebe da prinese na žrtvu. Čitav njegov život samo je put ka tome. A sada, šta obznaniti? – Čovek nauči to u tišini. (str. 9)

Read more

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail